Trapan – Terra Mare 2013

sortni sastav: teran

prosečna cena 2 850 din.

 

Nisam baš siguran da sam upućen u detalje (pozivam sve upućenije da u komentarima na ovaj tekst daju svoje „amandmane“) ali, otprilike, ovako je to bilo: Slovenija je prvo zaštitila kod EU pojam „teran“, a pod kojim se podrazumevaju slovenačka vina s područja Krasa proizvedena od sorte „refošk“. S druge strane, sorta „teran“ (vrlo bliska sorti refošk) se vekovima proizvodi u Istri i jedna je od vodećih hrvartskih sorti. Međutim, Slovenci su se „prvi setili“ i zaštitom pojma „teran“ praktično onemogućili da hrvatska vina od ove sorte budu tako i deklarisana. Ispalo je, otprilike, da Slovenija negira razliku između sorti teran i refošk (mada je DNK analiza tu razliku potvrdila), i da, praktično, ne priznaje teran kao posebnu sortu.

Nas kraju se, sve završilo nekakvim kompromisom po kojem će i hrvatski vinari − uz neke sitne dodatne administrativne obaveze − moći da koriste famozni pojam.

Nije mi namera da se ovde upuštam u međudržavne probleme, ali pošto u nastavku sledi moj utisak o prvom teranu na ovom blogu, pomislih da bi bilo umesno ukratko i bez velikih pretenzija napisati nekoliko uvodnih rečenica.

Dakle, prvi teran na ovim Zapisima – Terra Mare 2013, vinarije Trapan, iz Šišana (Istra)…

Tečnost u čaši obećava snagu i viskozitet. Boja tamna, crvenoljubičasta.

Krepkost zrelog, slatkog crnog bobičastog voća – kupina, pre svega − umirena kakaom iz nekakve crne čokolade, uspešno se probija kroz odmerene ali jasne animalne mirise, za koje imam dilemu ima li ih previše ili ne. Čitav taj buke(t), ipak, nije bez finog, zavodljivog šmeka zrelosti i dubine, spremnosti za otvaranje i ispijanje.

Iako tipičan za ovu sortu − posle goreopisanog mirisa – iznenadio me je visok nivo kiselina, koje napadaju nepca i izbacuju voćnost kao glavnog aktera ukusa. Iako jake, kiseline nisu  oštre, ali mi malo smetaju. Jesu osvežavajuće, ali donekle izneveravaju očekivanje punoće i slasnosti gutljaja.

Sve vreme zadržavajući svoj kožasti, animalni karakter, miris se u svojoj dubini menja, ostajući delom u okvirima bobičastih plodova – sada malina, ali „rabeći“ i diskretni doprinos ljubičica.

Iako je uticaj sekundarnih aroma jasan, mislim da bi za nijansu-dve više drveta ovde malo utišalo kiseline i oplemenilo ukus, a vinu ne bi oduzelo svežinu i voćnost.

 

7 thoughts on “Trapan – Terra Mare 2013”

  1. Poštovani,
    Redovni sam pratilac Vaših postova i čitajući ih puno učim jer sam u vinu i vinskom svetu relativno nov. Nije mi cilj polemika, već da prodiskutujemo i nešto naučim. Jedini teran koji sam probao je Istrian, istarske vinarije Veralda najbolje vino na Decanter 2016. u kategoriji do 20 funti. Na boci se, čini mi se nigde ne pominje teran kao sorta, mislim zato što sorta teran de facto i ne postoji. Radi se o sorti grožđa REFOŠK. Teran je više sinonim za grožđa sorte refošk određenog regiona koji obuhvata deo Slovenije, deo Italije i Istru. Slovenci su ga zaštitili (uostalom, kao i naš kajmak) tvrdeći da je posebnost njihovog refoška u velikom sadržaju gvožđa koje loza crpi iz zemlje, dok je istranski na zemljištu bogatom aliminijum oksidom. Mišljenje početnika? Sjajna tamna boja, ali … Miris postoji, na crvene i crne bobice, tanan, svakako ne osvaja. čokolada samo u naznaci. Kratko. Ukus jako taninski, skoro do gorčine. Telo postoji, puno, alkoholi malkice neizbalansirani. Početno razočarenje se smanjuje (cena mu je 25€ u vinariji) kada se vino dekatira iako je berba 2015. i kada se razvijaju mirisi i arome dostojniji Decanter nagrade. Odnekud se pojavljuje i crna čokolada i koža. Tanini se umekšavaju i ukus postaje duži, poput 1, 2aaa, 3i. Na kraju, po savetu prijatelja enologa, ostavljamo jednu bocu da vino zri u njoj. Videćemo. Ako priznam da sam totalni početnik, ako mi e čak i malvazija kisela, žilavka dosadna,a plavac mali gorak, ako me to čini neznalicom … i dalje ostaje utisak precenjenosti zasnovanoj na marketingu, poput vina Zvonka Bogdana i Vinarije Budimir.
    Pratim Vaše postove pažljivo i nadalje.
    Iskreno,
    Ivan Simović

    1. Poštovani Ivane;
      pošto već priznajete da ste totalni početnik nemate pravo da umanjujete vrednost vina nekih vinarija koje ulažu malo više u marketing i promocije, kao što ste ovde pomenuli ZB i VB (koje inače gaje dva potpuno različita pristupa vinarstvu). Vaši utisci su zasnovani na vašem ličnom ukusu i, uz manjak iskustva, treba da se uzdržite javnih kritika dok ne pređete određeni “vinski put” i budete spremni za kvalitetne diskusije. Naravno, uvek treba da imate sopstveni stav i ukus ali sa vremenom ćete shvatiti da ima i jako dobrih vina koja vam jednostavno ne leže ali ćete ih ipak poštovati (pod uslovom da ostanete otvoreni za probanje što više raznih vina)
      Za kraj, predviđam da će vam se kroz duži niz godina isprobavanja, na kraju najviše dopadati baš gorčina plavca, mineralnost žilavke, sveže kiseline malvazija i ljutkasti prokupci. Živeli 🙂

      1. Perica S. Radović

        Poštovani Stanko,

        Ne ulazeći u to da li je gospodin Simović u pravu ili ne, smatram da svako, ali baš svako ima pravo da kaže šta misli, sve dok to radi na pristojan način. Naravno,znanje, iskustvo i stručnost treba da budu argument za hijerarhiju svih tih naših mišljenja, ali to i dalje ne znači da neko treba da se uzdržava od toga da mišljenje iznese i da polemiše u skladu sa svojim stavovima. Posebno takvu vrstu polemike i razmene mišljenja želim na svom blogu (mada goreiznet stav zastupam generalno), pa tako i Vas i gospodina Simovića pozivam da nastavite da pratite blog i ohrabrujem vas da u prostoru predviđenom za to (bolje ovde nego na FB-u) i ubuduće raspravljamo, polemišemo i tako svi zajedno učimo jedni od drugih i napredujemo.

        Živeli!

    2. Perica S. Radović

      Poštovani Ivane,

      Obećao sam sinoć malo opširnije objašnjenje…
      Zabuna je nastala zbog uzvesnih velikih sličnosti između refoška i terana, a jedna od njih je pojava crvene boje na peteljkama grozda i na bobicama kod obe sorte. Puno ime refoška, ako se ne varam, i jeste “refošk sa crvenom peteljkom”, a neko stručniji nam može reći i više o tome. Videh da ste i sami našli potvrdu ovih tvrdnji, ali nisma želeo da se oglušim o obećanje koje sam Vam dao.

      Pozdrav!

  2. Poštovani Stanko,
    Hvala Vam što ste izdvojili malo vremena da napišete par redaka na blogu našeg, nadam se zajedničkog, prijatelja Pepea. Posebno hvala što ste potrošili vreme i razmišljanje da kritikujete mene. I bilo bi mi jako drago da je ta kritika išla u pravcu toga da mi pokažete gde grešim u “ćitanju” nekog vina, idealno bi bilo konkretnog terana vinarije Veralda. Ali, konstruktivne kritike ne nađoh. Analize vina … takodje. Par opštih, osuđujućih rečenica koje bi se više mogle odnositi na način komentarisanja, nego na bilo koje vino.
    Daklem, i dalje (iz skromnosti svog trogodišnjeg bavljenja vinima) mislim da utisci moraju biti zasnovani na ličnom ukusu, ličnom nosu i ličnom nepcu. Sve drugo bi bilo, dozvolićete mi slobodu izražavanja, pomodarstvo i snobizam. Možda je to (taj snobizam) deo vinske priče Srbije, ali na ovom blogu toga nema – otud i deo moje amaterske slobode.
    Za prethodno vreme bejah redovni posetilac sajmova i salona vina, kupac onih koje osvoje moje nepce i nos, pažljivi slušalac iskusnih prijatelja od kojih su dvojica Rubinovi enolozi . I svaki put se ponosim njhovim priznanjima i učim iz konkretnih kritika. Takođe, sasvim neskromno mogu da kažem da ne postoji značajno vino (ćuveno, nagrađivano) na vinskoj mapi Srbije koje nisam probao.
    Ono oko čega ćemo se najdublje složiti je da postoje “da ima i jako dobrih vina koja vam jednostavno ne leže” ali ostaće mi nejasano šta znači “ipak poštovati” vino. Jako cenim i poštujem, pošten, zanatski besprekoran rad vinara, ali to ne znači da će to rezultirati dobrm vinom, ili, da budem određeniji vinom koje leži svima.
    O pomenutim vinarijama i njihovom pristupu vinarstvu? Recimo ovako … Štand vinarije ZB je na poslednjem salonu u Kragujevcu bio tako usamljen (iako na sjajnom mestu odmah na ulazu) da smo prijatelj i ja iz drugarskih razloga stali pored, više u želji da zabavimo hostese, nego da probamo vino. Na sreću u vinskoj priči njie sve u marketingu, barem ne na duge staze. Odmah tu, bio je štand Bovina kome se nije moglo prići. Do vina je :)! Vinarija Budimir je drugačija priča, oni su moji (ja sam Kruševljanin) pa sam bio malo slobodniji u kritici, iako prave pristojna vina.
    Na kraju, iako se bili malo patronatski nepristojni (“treba da se uzdržite javnih kritika dok ne pređete određeni “vinski put” i budete spremni za kvalitetne diskusije”) ja se ne ljutim. Voleo bih da mi vremenski približite potrebnu/poželjnu dužinu “vinskog puta” i da mi, prikazom nekog vina, na Peričinom blogu, demonstrirate “kvalitetnu diskusiju”. Za sada, priznajem da mi ti termini nisu jasni (očigledno je da moj subjektivni doživljaj opisanog terana ne doživljavate kao kvalitetan).
    Nadam se da će Perica objaviti moj komentar u celini jer mu namera nije svađalačka. OK, možda peckav, ali svađalački nije. Mislim da bi bilo sjajno da svi posetioci bloga pišu svoj doživljaj vina, svojim jezikom, sledeći svoj nos i svoje nepce.
    Jer, složićemo se svakako – možda Teran Veralda ima 96 Dekanterovih poena, ali da bi živeo, treba mu (metaforički i bukvalno) mojih (kao i hiljada “neznalica” poput mene) 25€. Znači, mora da se svidi nama, ne Dekanteru i njegovim sudijama.
    Da budem vragolast (mada to i ne priliči mojim 53. godinama), uprkos dugom nizu godina isprobavanja na kraju mi se sviđaju iste žene kao i na početku. Nije do njih, do mene je!
    Živeli Vi meni, ne zamerite, pišemo se na Pepeovom blogu (mislim da će ga to radovati) i nadam se i iskreno bih želeo da se upoznajemona nekom vinskom salonu ili sajmu.
    Srdačno,
    Ivan Simović

    1. Perica S. Radović

      Dragi Ivane,

      Sa zadovoljstvom objavljujem Vaš (tvoj?) komentar. Sad čekamo “otpozdrav” na njega:)

      1. Hvala.
        Zaista mi namera nije svađa, ili, ne daj bože, vređanje. Peckanje svakako. ;)!
        Vino je navijačka stvar i kao takva, ne može biti 100% objektivna, iako ćemo se složiti da mora postojati hijerarhija između “šatorskih” vina i vina u koje je uložen ogroman trud i znanje.
        Takođe, moramo priznati i određene vinske “činove”, ali oni se teško stiču i svakako ne mogu biti samoproklamovani uz deljenje lekcija okolo. Početnik znači da je neko relativno kratko u priči, amater znači da neko ne živi od toga … ni jedna ni druga reč ne označava neznalicu za oblast o kojoj se govori 😉
        PS. Ako tebi odgovara neka bude TVOJ, a ne VAŠ!
        Živeli i tebi i gospodinu Stanku

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.